Artistry In Broken Rhythm

Nikolov-Ivanović Undectet

Nikolov-Ivanović Undectet Artistry In Broken Rhythm



Svuda i - baš ovde
Dvojica glavnih aktera ove priče rođena su u sredinama koje su bile ozvučene najlepšom muzikom nekadašnje Jugoslavije, u Skopju i Sarajevu. Žeđ učenja odvela ih je u Amsterdam, gde je početkom prošle decenije posađeno seme jednog od najbujnijih cvetova u istoriji muzike na ovim prostorima. 

Vladimir Nikolov (1979) studirao je džez kompoziciju i aranžiranje, i posle studija već ostvario zapaženu karijeru u radu sa istaknutim evropskim orkestrima, među kojima su i Metropole Orkest i Briselska filharmonija, sa kojima je stigao do „Oskara“ za film The Artist. Za svoj autorski rad nagrađen je brojnim međunarodnim priznanjima (Italija, Poljska, SAD, Holandija, Makedonija). Paralelno se bavi pedagoškim radom, poslednjih godina predaje džez aranžiranje i harmoniju na FMU u Beogradu. 

Srđan Ivanović (1983) je posle studija osnovao internacionalnu postavu Blazin’ Quartet, ponudivši svetu novu formu balkanskog džeza, sa elementima popularne muzike ovog doba, hip-hopa i elektronike. Kvartet je trijumfovao na Dutch Jazz Competition, najprestižnijem takmičenju mladih džezera u Holandiji, a Srđan je osvojio i prvu nagradu žirija Holland Casino Jazz&Pop Award. Sa Blazin’ Quartetom snimio je tri albuma, a radio je i sa brojnim drugim malim džez sastavima sa holandske i francuske džez scene.  

Velika dela se ne rađaju preko noći, niti je put do njihove konačne realizacije lak. Nikolov i Ivanović imali su ideju, ali trebalo je skupiti prave ljude na dobrom mestu, što u svakoj visokoj umetnosti skopčano i sa nedostatkom sredstava i sa organizacionim teškoćama. Na kraju se sve srećno sastavilo. Udruženje inostranih kulturnih centara u Srbiji EUNIC-Air imalo je ideju da realizuje rezidenciju umetnika iz inostranstva koji bi ostvario saradnju sa kolegama iz Srbije. Austrijski kulturni forum pomogao je angažovanje harmonikaškog genija Marka Živadinovića, a Ambasada Holandije prepoznala je i svoje mesto u projektu, podržavajući kreativni razvoj Vladimira Nikolova, Srđana Ivanovića, Bugarina Mihaila Ivanova, i dvojice naših majstora Kristijana Mlačka i Luke Ignjatovića, koji je počeo baš na njihovom tlu. 

Pančevački džez festival omogućio im je svetsku premijeru, ali i generalnu probu za snimanje albuma, za koje je salu ljubazno ustupila Muzička škola „Dr Vojislav Vučković“. Na tlu Balkana, Srbije, Pančeva i nekadašnje famozne muzičke magistrale Grmeč–Lipa–Šumatovac (pa malo gore uz Kondinu), sastavljena je Evropa u malom, da bi jednog novembarskog popodneva Vlado i Srđan polomili ritam preko svojih duša i sastavili album Artistry in Broken Rhythm (Metropolis Jazz).

Nikolov–Ivanović Undectet čine: Vladimir Krnetić – truba i fliglhorna, Nemanja Zlatarev – trombon, Jelena Vojvodić – francuska horna, Miloš Budimirov – tuba, Luka Ignjatović – alt saksofon, Kristijan Mlačak – tenor saksofon, Bojan Cvetinov – bariton saksofon, Mihail Ivanov – bas, Marko Živadinović – harmonika, kao i dvojica lidera, Vladimir Nikolov – klavir i Srđan Ivanović – bubnjevi. Album sadrži deset kompozicija u ukupnom trajanju od 59 minuta. Tri numere potpisuje Ivanović, a sedam Nikolov, koji je i autor svih aranžmana. 

***

Program otvara Ivanovićeva kompozicija “Le Jongleur”. Posle prvih klavirskih akorda javlja se najpre saksofonska sekcija, pa ceo okrestar, zatim se ritam lomi po romanijskoj visoravni, završavajući na nebu iznad Brazila, po kome je jednom zmajarila Marija Šnajder. Prvi solo ima Ivanov, obliven tihom harmonikom i sve potentnijim klavirom, koji budi orkestar za još jedan oštri neparni most. Sve se diže, i potpuno zablješti, preko čega do kraja zavodljivo meandrira Mlačkov tenor saksofon. Kakav bezobrazan početak! 

“Approach” je odmah mirnija. Tema miriše na holivudske produkcije zlatnih šezdesetih, no opet je ritam polomljen između mirnijeg prvog dela i zakuvanog razvoja sa odsečnim dobošem i dijalozima među grupama duvača. Živadinović lepo smiruje teren za Zlatareva: trombon je nervozan, ali prigušen, primerivši doživljaj ambijentu kompozicije. Pre povratka na temu, Nikolov i Ivanović će razmeniti kontrolisanu paljbu preko ostalih članova orkestra. 

Naslovna numera inspirisana je revolucionarnim opusom Stena Kentona (harmonika u temi), ali i odmah isečena nadahnućem drugog remek-dela, Birth of the Cool. No, teren je čvrsto naš, što potvrđuje izbor Živadinovića za prvog solistu, sa slatkim prelivom bluza, manuša i probuđene Šumadije u atipičnom trileru. „Tri stvari već čine univerzum“, komentarisaće kasnije Nikolov, kome je ova kompozicija donela treću nagradu Silesian Jazz Festivala u Katovicama. A univerzum podrazumeva i konačni put u Njujork ovog razigranog društva, na krilima Ignjatovićevog alt saksofona. 

Opet mirnije, Nikolov odaje jasniju posvetu rodonačelnicima kul-džeza u temi „Bebop Thrives“. („Boplicity“, tema koja je izazvala Nikolova, ima potpis Majlsove majke Klio Henri na ideju Gila Evansa, iako je izašla iz Evans/Dejvis kuhinje.) Fino isečeni sving pravi je ritam za Mlačkovo šmekersko ševrdanje na tenor saksofonu – da li slučajno, upravo jednom od instrumenata Undecteta koga nije bilo na Birth of the Cool sešnima? 

„A Be Ne Be, A Be“ oblivena je žarkim suncem Makedonije. Iz pera Ivanovića, ona je pravi poklon makedonskom saborcu, koji pak nalazi logičan uzor za aranžiranje u toplim bojama orkestarskog balkanskog opusa Duška Gojkovića ili, opštije, evropske škole aranžiranja oličene u muzici Kenny Clarke/Francy Boland Big Banda. Živadinović je potom majstor igre na jednom akordu – kao folklorni igrač u nekoj lirskoj, hipnotičkoj tački ispred vatre. Brejkovi orkestra u razmeni sa britkim Ivanovićevim čarolijama vode nas ponovo do teme. 

Za sledeću numeru „Let Ring“ dovoljno je pogledati omot albuma. Njen mir zaista precizno ozvučava dugu vožnju autoputem koji krivuda oko i preko šumovitih brežuljaka. Orkestar ostaje na jednom akordu kao sigurna baza, različito koncipiranim solo deonicama, kuliranju trube Krnetića i vatriranju harmonike Živadinovića. Smenjuju se njive i šiprazi, žuta, zelena i plava. A put i dalje krivuda...

Sličnu atmosferu ima „Jazz Student“. No, u skladu sa prethodno navedenom maksimom, ovde će Nikolov razmeniti kul-sving (uvod i tema), saspens-bap (Živadinovićev solo, opet na jednom akordu!) i modernija aranžmanska rešenja Šnajderove (razlivena orkestarska matrica u srednjem delu), da bi se opet vratio svingu pedesetih i bacio kosku Ivanovu da oplete po debeloj mečki, pre nego što u visokim registrima klavira ne odzvoni kraj. 

„Menilmontant“ je jedina balada. Ivanović tvrdi da je melodiju „čuo u glavi“ dok je šetao tim krajem Pariza, gde se potom i nastanio. To bi značilo elegična osećanja Sarajlije pred novom stanicom: Grčka, Holandija, Beograd i Pariz su šifre dugog putovanja za sjajnom zvezdom sa neba. U činjenici da su u tom kraju rođeni Moris Ševalije i Edit Pjaf, i da ga je Šarl Trene opevao, kriju se kodovi istog poetskog lanca. Nikolov divno preludira u srednjem delu, a majstorski je svodi Krnetić u noir maniru Majlsovog Lifta za gubilište.

Novu energiju donosi fanki ritam „South Node“, u kombinaciji sa zvonkim razvojem klavira, efektnim motivom koji se javlja sa raznih strana i na razne načine i uzrastajućim pulsirajućim orkestrom koji u isto vreme i stvara i opušta tenziju. Kad Nikolov iznese različiti asortiman magijskih rešenja kojima vešto pretvara jedanaest u osamnaest (ljudi, ne taktova!), Ignjatović ostaje sam da prikaže sav sjaj svog talenta, mašte i temperamenta. Da je Ptica dočekala fanki-sedamdesete, letela bi takav let. 

I opet putujemo. Motorični ritam „Everywhere and Nowhere“ postavlja klavir, da bi se ubrzo priključila druga dvojica ritmičara. Ivanov vozi vrlo jednostavnu, ali efektnu liniju na električnom basu, Ivanović štekće metlicama – eto prave podloge za road movie! Eto i najboljeg goriva da još jednom provoza Mlačka i Krnetića. Svuda i nigde jeste poruka sa kojom ova ekipa želi da nas ostavi, razumevajući sopstvenu umetničku misiju u povezivanju stvari koje su ih inspirisale i traženju novih prostranstava u kojima bi se ugnjezdili. 



Vojislav Pantić

Objavljeno u Kulturnom dodatku POLITIKE, 27. januara 2018.