Alive

Vasil Hadžimanov Band

Vasil Hadžimanov Band Alive

Fjužn sa licem Balkana
Novi album Vasil Hadžimanov benda rođen je u kafani Mornar. Na pitanje koga bi voleo na „poklon“ od rođendanskog izdanja Beogradskog džez festivala, Vasil je bez razmišljanja rekao – „Dejvida Binija!“, evocirajući sećanje na lude njujorške dane. Dve godine kasnije, pred nama je živi album Alive (Moonjune Records/uskoro i u licencnom izdanju Metropolis Records), nameran da otvori sledeća vrata u životu benda – postavljajući ih u svetski džez prostor izvan površnog oduševljavanja još jednom egzotikom sa Balkana. 

Čestim personalnim promenama Hadžimanov je konačno pronašao idealnu formulu, sastavljajući vrhunske instrumentaliste, potvrđene i u autorskom pogledu, sa afinitetima u vodama elektrike i akustike, i interesovanjima od fankija do avangardnog džeza. Taj drim tim čine Vasil Hadžimanov (klavijature), Branko Trijić (električna gitara), Miroslav Tovirac (bas gitara), Bojan Ivković (udaraljke) i Predrag Milutinović (bubnjevi), uz specijalnog gosta Dejvida Binija (alt saksofon). Album Alive sadrži osam novih kompozicija u ukupnom trajanju od 73 minuta. Snimci potiču sa različitih koncerata tokom srpske turneje u oktobru 2014. godine. 

Između Supertramp-ovskih klavijatura i novih džez koncepcija Bugeove bratije, intelektualnog popa i modernog džeza, uvodna numera „Nocturnal Joy“ zauzima prostor u kome se bend savršeno oseća. Posle teme i odmerenog Vasilovog sola, sekund tišine, pa puno svetlo na gosta: Bini, sa iskustvom pravog njujorškog mangupa, štedi vreme, lagano dodajući vatru u solo sekvenci da bi konačno eksplodirao u sadejstvu sa ostalima, na dugom putu od Parkera do Kolmena, i dalje.

Numera „Zulu“ ima sličan razvoj, samo sa novim akterima i u afro gruvu. Trijić je  uvodničar, Ivković soli napetu atmosferu nemuštim poklicima, dok se Bini ne probije između njih reskim altom sa ukusom tarogata, rastera zle duhove u ekstatičnom plemenskom plesu i napravi slobodnu teritoriju za Vasilov zvonki Rhodes.

Mini svita „Odlazim/Dolazim“ najbolje pokazuje vrline ove postave. Tenzija „odlaska“ je već uspostavljena u slobodnom lelujanju kolektiva, narastajući sa oglašavanjem Milutinovićevog „on the run“ ritma i Vasilovih psihodeličnih pasaža. Mahnito Milutinovićevo udaranje maljicama po prelazima obeležava radost „dolaska“, izazivajući Trijića da se opredeljuje između vibrirajućeg treperenja, svetlih durskih razrešenja i rokerskih rifova, i nazad. Bend još jednom uvezuje Ameriku, Balkan i Afriku, kao tri udaljena izvora spojena u jednoj emociji.  

Ostavljena u radio-friendly minutaži, bez solo deonica, numera „Tovirafro“ imaće verovatno ulogu singla, uz šansu da se razvija u nekim drugim prilikama. „Razbolje se šimšir list“ prikazuje Vasila kao istraživača i inovatora. Najpre je iz zaborava spasao divnu sevdalinku Zekerijaha Đezića, a onda je ona samo poslužila kao početni impuls za originalni duo sa Binijem, impresionistički preludijum za džezersko baladiranje. 

Čvrsto postavljena na ulice Njujorka, Vasilova „Uaiya“ je slatki poklon američkom prijatelju. Svaki Binijev ekspresivniji pasaž povlači ostale da dodaju gas, provocirajući saksofonistu da se uspne korak dalje. Kada dostignu dinamički klimaks, sam konačno ostaje Tovirac, duša ekipe, da nas pozdravi britkim slap-om. Posle svih bura koje su nas strefile, „Otkriće snova“ je mirniji pozdrav za kraj, sa lepim retro-džez rok solom Hadžimanova, prepoznatljivom nervozom Binija i malo oslobođenog Milutinovića. Album je majstorski snimio Alen Hadži-Stefanov.  

Vojislav Pantić

Objavljeno u Kulturnom dodatku POLITIKE, 14. maja 2016.